PROCURILO U JAVNOST Kuhari iz Bangladeša dolaze da mijenjaju ljekare u Goraždu? - Magazin PRESS

Breaking

26. 12. 2017.

PROCURILO U JAVNOST Kuhari iz Bangladeša dolaze da mijenjaju ljekare u Goraždu?

Izgleda da su vlasti u Goraždu zaboravile kako su sredinom godine pripadnici granične policije vratili studente iz Bangladeša koji su u ovom gradu trebali steći zvanje doktora

Dijagnoza je poznata, ali lijeka, bar za sada, nema. Bolest je opaka, parališe, oduzima um, okreće nas jedne protiv drugih, protiv nas samih. Vlast je toliko metastazirala da su i doktori digli ruke. Najteže je u Goraždu, gdje sa zadnjim radnim danom u kalendarskoj 2017. ističe otkazni rok za njih više od 40, koji su poniženi i prevareni od vlasti kolektivno podnijeli otkaze u Kantonalnoj bolnici i goraždanskom Domu zdravlja. Istoga dana, u petak, svoje radno mjesto bi trebao napustiti jedan od najvrsnijih specijalista, ortoped u Kliničkom centru Sarajevo prof. dr. Ismet Gavrankapetanović. Prije njega iz KCUS-a je otišlo više od dvadeset doktora. Odnos odgovornih prema sarajevskim i goraždanskim ljekarima je ustvari odnos prema svim građanima, posebno pacijentima. Sve izgleda kao da se umjesto terapije sipa so na otvorene rane.

Tokom rata bolnica u Goraždu je bila simbol opstanka. Odluka da se u najtežim trenucima ne izmješta s desne obale Drine umnogome je doprinijela da herojska priča o odbrani opkoljenog grada ne završi kapitulacijom. Nije to bilo samo vojničko pitanje, bila je to politička odluka, hrabra i pametna. Problem je što su danas, 24 godina kasnije, ostale žive političke struje koje su i tada mislile da se može bez bolnice, bez ljekara. Politika je postala sama sebi svrha, rado bi ljekarima vidjela leđa, jer su među rijetkima koji više ne žele savijati kičmu, jer ih svakodnevno podsjećaju koliko su bili i ostali mali. Koliko su nekompetentni da rade ono za što su dobro plaćeni, puno bolje od doktora.

Politika je u Goraždu potpuno devalvirala struku. Rezultat je da uslovi u zdravstvenim ustanovama podsjećaju na ratne, nema dovoljno medicinskog materijala, oprema se slabo održava, Fond zdravstvenog osiguranja je u milionskim gubicima. Bolesna je politika spremna ostaviti građane bez adekvatne medicinske zaštite. Ta ista politika je sve uradila da otjera mnoge domaće ljekare, a sada joj smetaju oni kojima su ih zamijenili. Bahato je, neljudski i politički neodgovorno pokazivati im put iz Goražda vjerujući kako će ih lako biti zamijeniti.

Izgleda da su vlasti u Goraždu zaboravile kako su sredinom godine pripadnici granične policije vratili studente iz Bangladeša koji su u ovom gradu trebali steći zvanje doktora. Bilo je ih je 14, starosti između 40 i 50 godina, uglavnom kuhari i konobari koji bi se valjda trebali prekvalifikovati. Dobili su vizu na poziv Univerziteta kojem vlasti Goražda godinama gledaju kroz prste, jer instant-diplome su primamljive i za političare. Budimo iskreni, i da su došli, priča o zamjeni bila bi nerealna. Čak ni u Bangladešu nisu toliko očajni da bi se zadržali u BiH. Pretpostavlja se kako je upis na fakultet ustvari bio samo paravan da im Goražde posluži kao odskočna daska na putu do Evropske unije. Ono što nisu uradile goraždanske vlasti, mogla bi Služba za poslove sa strancima BiH.

“Uočili smo zloupotrebe i držimo to pod kontrolom. Vršimo nadzor nad tim fakultetima. Ako se nastave zloupotrebe, sigurno ćemo ih zajedno sa tužilaštvom i bezbjednosnim agencijama spriječiti”, istakao je tada direktor Službe za poslove sa strancima BiH Slobodan Ujić.

Odlazak specijalista i doktora iz Goražda i KCUS-a nije hir, to je odbrana profesije, ali i ljudskog dostojanstva po kojem je vlast navikla nekažnjeno gaziti. Otkazi ljekara u Goraždu, zahtjev za raskid radnog odnosa prof. dr. Ismeta Gavrankapetanovića nisu puka promjena agregatnog stanja, kako to zove direktorica KCUS-a Sebija Izetbegović. Svaki od ovih otkaza je šamar odgovornima, ali i šamar svima koji pristaju na uspostavljenu matricu uravnilovke koja pretpostavlja da se ne cijene profesija i kompetencije. Duboko sam ubijeđen da se iza dijela kritika na društvenim mrežama povodom otkaza ljekara, posebno u Goraždu, krije isključivo vlastita frustracija onih koji nemaju hrabrosti boriti se za svoja prava.

Šamar je to budućnosti ove zemlje u kojoj su doktori i medicinski radnici postali jedan od najznačajnijih izvoznih potencijala. Zato je duboko pogrešno vjerovati kako ljekari iz Goražda neće imati kuda, logičnije je pitati se ko će željeti da ih zamijeni. Da je navala velika, vjerovatno godinama unazad hitni slučajevi i operativni zahtjevi ne bi zavisili od samo jednog anesteziologa, kojeg kolege iz drugih kantona nerado mijenjaju i u vrijeme godišnjeg odmora.

U ratu je, odlazeći iz goraždanske bolnice, plakao argentinski anesteziolog dr. Pablo, sada ako odu skoro svi specijalisti, ljekari i stomatolozi, zaplakat će mnogi, najmanje doktori.



Magazin PRESS / Oslobođenje

Stranice